To je najgrublji, najteži i najbrutalniji reli na planeti. Dakar nije samo trka, to je test izdržljivosti, mentalne snage i mehanike, u kojem završetak često znači veću pobjedu od samog plasmana. Ako želite da razumijete šta nas čeka u januaru 2026. godine u Saudijskoj Arabiji, evo vodiča kroz pakao zvan Dakar.
Šta je zapravo Dakar?
Ukratko, to je najteža reli trka na svijetu i događaj koji donosi poštovanje svakoga ko zna o čemu govori. Mali broj učesnika uspijeva da završi trku, pa sam prolazak kroz cilj znači pripadnost eliti off road svijeta. Dakar okuplja širok spektar takmičara izdržljivosti u različitim klasama, od automobila i klasičnih vozila do motocikala i kamiona, koji pokušavaju da završe iscrpljujuću rutu u najkraćem mogućem vremenu.Na papiru zvuči jednostavno, ali „staza“ podrazumijeva hiljade kilometara brutalnog terena: pješčane dine, smrtonosne stijene, kanjone, blato i tehnički izuzetno zahtjevne dionice. Etape nerijetko prelaze 500 milja u jednom danu. Dakar nije za slabe živce, niti za one slabog duha. Prvobitno poznat kao Rallye Paris–Dakar, startovao je 1978. godine, a iako se lokacija mijenjala, ime i reputacija su ostali netaknuti.

Lokalni heroj i nova kategorija 2026.
Mnogi bi pomislili da je Dakar prirodno okruženje za brend poput Defendera, ali 2026. godina označava njegov prvi zvanični nastup. I to ne bilo kakav. Defender se takmiči sa modelom Defender Dakar D7X-R, “najhardkornijom” verzijom modela 110 ikada, u revidiranoj Stock kategoriji. Riječ je o klasi za vozila koja su vrlo bliska serijskoj proizvodnji, sa standardnim motorima, mjenjačima, pogonskim sklopovima, karoserijom i šasijom. Ova kategorija predstavlja pravi test automobila kakav se može voziti i na javnim cestama. Osnova je već ekstremni Defender OCTA s 4,4-litarskim V8 motorom, uz Dakar-specifične dorade poput većeg rezervoara goriva, poboljšanog ovjesa i sigurnosne opreme. Upravo ovaj projekat privukao je povratak Stéphanea Peterhansela, legendarnog „Gospodina Dakara“, što samo potvrđuje ozbiljnost Defenderovog nastupa.

Kako izgleda Dakar 2026. godine?
48. izdanje relija Dakar čini ogromna petlja duga oko 8.000 kilometara. Tehnički pregledi održavaju se 1. i 2. januara u Janbuu, na obali Crvenog mora. Ceremonija otvaranja i prolog zakazani su za 3. januar, dok trka zvanično počinje 4. januara. Ruta vodi kroz Alulu, Hail, Rijad, Wadi Ad-Dawasir, Bišu i Al Henakiju, prije povratka u Janbu. Svaki region donosi drugačije izazove, od tehnički zahtjevnog terena do ekstremnih vremenskih uslova. Dan odmora predviđen je za 10. januar u Rijadu, dok se završni podijum održava 17. januara.

Šta je sa ostalim trkačima i vozačima?
Na Dakaru 2026. godine učestvuje ukupno 325 vozila, sa izuzetno širokim spektrom konfiguracija, od različitih tipova pogona, preko raznih međuosovinskih rastojanja, pa sve do potpuno različitih filozofija dizajna i namjene. Takmičenje je podijeljeno u više klasa: Challenger (namjenski napravljeni, lagani bagiji), SSV (proizvodna bočna vozila), T1 Ultimate (pravi mehanički monstrumi sa cjevastim šasijama i vrlo malo ograničenja u dizajnu), kvadovi, kamioni, Stock (automobili koji u osnovi dolaze direktno iz fabrike, poput Defender Dakar D7X-R), Dakar Classic (stariji automobili, uglavnom iz 1980-ih i 1990-ih godina, gdje je fokus više na izdržljivosti nego na brzini), kao i Mission 1000, kategorija namijenjena ugljenično neutralnim vozilima i novim tehnologijama. Posebnu pažnju, kao i uvijek, privlači motociklistička klasa, sa oko 118 prijavljenih motocikala. Upravo oni često djeluju kao najteža i najopasnija opcija za učešće na Dakaru, s obzirom na brutalne uslove, dužinu etapa i fizički napor kojem su vozači izloženi.
Jedno je sigurno – ko god se pojavi na startu Dakara, bez obzira na klasu, mora imati dozu ludosti, ogromnu mentalnu snagu i spremnost da testira granice izdržljivosti, kako svoje, tako i mašina koje vozi.

Šta ga čini tako teškim?
Dakar je poseban jer je potpuno neumoljiv. Hiljade kilometara i više od 80 sati takmičarske vožnje, uz dodatno vrijeme provedeno na povezivanju etapa, na stvarnim putevima, gdje takmičari moraju poštovati uobičajene saobraćajne propise. Prilično je teško „spustiti loptu“ nakon što ste upravo završili 12 sati trkačkog tempa kroz pustinju, dok je adrenalin još uvijek prisutan. Zaustavljanje se odvija u zabranjenom „bivaku“ u 16 časova, gdje učesnici dobijaju luksuz dušeka, vreće za spavanje, šatora i obroka za večeru i doručak i ništa više. U sedam ujutru trka se nastavlja, iako je vrlo vjerovatno da sna neće biti mnogo, posebno ako je bilo kvarova koje je trebalo otkloniti. A biće ih. Jedan od najvećih neprijatelja na Dakaru nije geografija, već umor.

Posadama će biti lakše – odmaraće se više u 2026.
Iako ne kažemo da će Dakar ’26 biti na bilo koji način manje traumatičan od bilo koje druge godine, biće malo više usmeren ka pravilnom odmoru. Sada, u sedmoj godini saudijskih avantura, organizatori su donekle pojednostavili proces – jer je logistika za trku od 8.000 km pomalo… složena. Lučki grad Janbu je i start i cilj, sa šest bivaka u otvorenoj pustinji i još jednim u Rijadu – gde je predah na dan odmora. Zatim, postoje četiri „kružne“ etape – što znači da dok svi mogu da se „probaju“ po selu, timovi i pomoćne ekipe se ne kreću svaki put – što ga čini malo manje agresivnim po pitanju transporta.

Da li je zaista toliko loše?
Godina 2026. donosi novu postavku koja uključuje određene tačke „srednje etape servisa“, osmišljene kako bi pomogle većem broju učesnika da zaista završe trku, jer je stopa odustajanja na Dakaru brutalna. Prošle godine, od 335 vozila koja su startovala, samo 175 je uspješno stiglo do cilja. Problem i izazov Dakara leži u kombinaciji ekstremnih terena i udaljenosti, intenzivnog fizičkog i mentalnog napora, tehničkih i navigacionih izazova, kao i stalne prijetnje mehaničkih kvarova. Pored svega toga, završićete s pijeskom na mjestima gdje pijesak prirodno ne bi trebalo da postoji. Dodajte tome težak aspekt samostalnosti i maratonske etape, i dobijate recept za tiho plakanje i blagi PTSP.

Kako se utvrđuje pobjednik?
Uz pomoć GPS-a i mnogo matematike. Vjerovatno i uz više štoperica. Dakar se sastoji od jedne etape dnevno, koja uključuje najmanje jednu „specijalnu“ etapu – na putu ili van puta – i traje nekoliko sedmica, za razliku od klasičnih relija koji traju svega nekoliko dana.Poredak se formira na osnovu vremena ostvarenog na specijalnim etapama, umanjenog za sve sportske kazne, poput onih za prekoračenje brzine na povezivnim dionicama. Navigatori nisu tu kao puki balast – navigacija se obavlja pomoću GPS-a i putne knjige, ali se ruta otkriva tek neposredno prije početka etape, ostajući tajna do samog starta. Postoje i kontrolne tačke koje osiguravaju da niko ne pravi nedozvoljene prečice. Takođe, nije moguće jednostavno pratiti tragove drugih vozila – nikada ne znate da li ti tragovi vode u pravom smjeru ili završavaju u jaruzi.

Nova pravila za 2026. godinu
Ove godine uvedena su nova pravila, uključujući i podijeljene startove na određenim etapama, kako bi se spriječilo praćenje motociklističkih tragova. Organizatori smatraju da će dvije različite, ali podjednako zahtjevne rute smanjiti rizična preticanja, produžiti efektivno vrijeme vožnje za automobile (s obzirom na to da motocikli često startuju prvi) i nagraditi najbolje navigatore u klasama automobila i bagija. Takođe, nije moguće „žrtvovati“ jedan dan kako bi se ostvarila prednost narednog, jer su podijeljeni startovi grupisani u dva uzastopna para. Vrijeme dobijeno prvog dana potencijalno se gubi drugog.

Da li je Dakar jednokratan događaj?
Iako je jedinstven, Dakar ujedno predstavlja i početak Svjetskog prvenstva u reliju (W2RC), u kojem se takmiči i Defender. Od 2022. godine, ovo prvenstvo okuplja najbolje ofroud vozače na svijetu, koji putuju globalno u potrazi za bodovima, pobjedama i nadmetanjem sa sopstvenim mašinama na najtežim terenima. Dakar, zbog svoje dužine i brutalnosti, nosi dvostruki broj bodova u kalendaru, što ga čini izuzetno značajnim.

Na koga biste se kladili?
Kada ste izuzetno dobri u reliju, Dakar postaje gotovo neizbježan – vrhunac tog formata. Na listi učesnika nalaze se brojna legendarna imena: Didije Oriol, Kolin Mekrej, Džeki Iks, Karlos Sainc (OG), Ari Vatanen, Naser Al-Atija, Juha Kankunen i Sebastijan Loeb. Ipak, postoji jedan čovjek koji stoji iznad svih – prava legenda koja vozi za Defender u njegovom prvom zvaničnom nastupu: Stefan Peterhansel, poznatiji kao „Gospodin Dakar“. Tačnije – Gospodin Dakar. Pobijedio je 14 puta: šest puta na motociklima tokom 90-ih i osam puta u automobilima, posljednji put 2021. godine u Mini JCW bagiju. Ove godine nastupa u novom Defenderu Dakar D7X-R, u klasi „Stock“, što znači da je vozilo u osnovi Defender OCTA sa Dakar prilagodbama. Neće biti najbrži u apsolutnom smislu, ali predstavlja najbližu stvar učešću na Dakaru u automobilu koji se zaista može kupiti – što već na startu djeluje kao moralna pobjeda. A ako neko to može iznijeti do kraja, onda je to Peterhansel.