Na Geneva Motor Showu 1997., dakle prije tačno 25 godina, njemački proizvođač je predstavio automobil koji je trebao donijeti revoluciju ne samo u ponudu marke s nišanom na nosu, već i u čitavi kompaktni segment. No, početak i nije bio obećavajući.
U početku su bila dva studijska automobila: 1993. i 1994. godine, Vision A 93 i studija A imali su za cilj upoznati javnost s inovativnim konceptom vozila s kojim Mercedes-Benz ulazi u novi segment, u kojem nikad prije nije imao predstavnika. Na ženevskom autosalonu, u ožujku 1997. predstavljena je prva generacija A-Klase (W168) koja je do 2005. prodana u više od 1,1 milijun jedinica.
Bila je pravo dizajnersko i prostorno čudo; automobil duljine svega 3575 mm komforno je primao četiri odrasla putnika, uz prtljažnik s i za današnje pojmove respektabilnih 390 litara. To je trebalo zahvaliti inovativnoj “sendvič” konstrukciji vozila koja je ujedno bila zaslužna i za odlične sigurnosne performanse.
Motor, prijenos i ovjes nalaze se naprijed i ispod poda vozila. Akumulator, ispušni sustav i spremnik goriva sigurno su postavljeni u patentiranom kompozitu. Sendvič konstrukcija također nudi putnicima visoku razinu zaštite kod frontalnih i bočnih sudara. U slučaju snažnog frontalnog sudara, jedinica motor-mjenjač, koja je postavljena pod kutom od 59 stupnjeva, klizi ispod putničkog prostora.
Pasivna sigurnost A-klase tako dostiže razinu Mercedes-Benza E-klase. A kad smo kod aktivne sigurnosti, ubrzo nakon početka proizvodnje, u listopadu 1997. nastao je pravi metež, pa zahvaljujući upravo A klasi danas svi znamo za test izbjegavanja losa (Moose test) kojeg su prvi počeli prakticirati Šveđani.
Naime, tijekom novinarskog testiranja A klase u Švedskoj, automobil se na Los testu magazina Teknikens Värld prevrnuo. Prvi u 20 godina! Srećom, u toj nezgodi nitko nije bio povrijeđen osim Mercedesa, a inovativni automobil i njegov proizvođač postali su predmet beskrajnih šala na novonastalom internetu. Benz je prvi tjedan ili dva proveo u poricanju, nazivajući taj test nerealnim, i tvrdeći da se tako može svaki automobil okrenuti na krov.
No, kada ni to nije umanjilo nezadovoljstvo, Benz je okrivio dobavljača guma Goodyear. Ipak, dokazi su sve više upućivali na to da kratki ali visoki automobil stvarno ima problema sa stabilnošću – što se onda potvrdilo i pri Mercedesovom vlastitom testiranju.
Konačno, devetnaest dana nakon prevrtanja, dogodilo se jedno od najvećih posipanja pepelom u povijesti automobilizma: “Ne samo da smo pogriješili, već je pogreška bila toliko velika da moramo ponovno razmisliti o svim našim metodama testiranja.”, rekli su u Stuttgartu. Benz je već tada imao 100.000 narudžbi, ali je obustavio sve isporuke i zaustavio proizvodnju na 12 tjedana dok se hitno ne iznađe rješenje.
Tako su sva vozila dobila sustav stabilnosti ESP i automatsku pomoć pri kočenju BAS kao standardnu opremu, čvršće opruge i amortizere, kao i dodatne stabilizatore. Karoserija se spušta za čak 25 mm, a umjesto originalne dimenzije 175/65 R 15, počinju se ugrađivati gume dimenzija 195/50 R 15.
Svih 18.000 već isporučenih vozila također se besplatno prepravljaju. S ESP, BAS, prednjim jastucima i bočnim zračnim jastucima u prednjim vratima i zatezačima sigurnosnih pojaseva s limitatorom sile, A-Klasa je bila bolje opremljena od bilo kojeg drugog vozila u segmentu, utirući put širenju ugradnje modernih sigurnosnih sustava, pogotovo u manjim vozilima.
Unatoč tome, W168 A-Klasa je prema anketi među vlasnicima vozila proglašena automobilom s najlošijim upravljanjem u Britaniji, u Top Gear Survey 2007. Kao rezultat ukrućenja ovjesa, u vožnji je Baby Benz vrlo čvrst, no u kombinaciji s kratkim međuosovinskim razmakom je vrlo nervozan na grubim površinama.
Kad je riječ o praktičnosti, do danas još nitko nije to uspio postići u tako malom automobilu. Bio je svestran poput mini MPV-a pa se peterosjed mogao pretvoriti u četverosjed, trosjed, dvosjed ili čak jednosjed. Sveukupno je bilo moguće birati između 72 različite varijante postavljanja sjedala, dok je nosivost bila kao kod velikog karavana: ovisno o položaju stražnjih sjedala, bilo je 390 do 1340 litara prostora.
Vađenjem suvozačevog sjedala se mogao povećati čak i dalje do 1740 litara. Ravan pod, velika vrata prtljažnika i niski prag prtljažnika olakšavali su utovar. Popularna dodatna oprema je bio neobično veliki klizni krov s letvicama, dok je zbog obilatog korištenja plastike težina vozila samo 1.000 kilograma.
Princip sendviča zahtijeva posebni dizajn nove generacije četverocilindarskih motora. U početku će se dva benzinska motora serije M 166 nuditi u modelima A 140 i A 160. Dizelski motori serije OM 668 uslijedili su već 1998. S potrošnjom goriva od 4,5 odnosno 4,9 litara (ukupna potrošnja NEDC), dizelski modeli A 160 CDI i A 170 CDI bili su posebno ekonomični.
Spektar snage četiri motora u početku se kreće od 44 kW (60 KS) do 75 kW (102 KS). Godine 1999. A 190 s 82 kW (125 KS) postao je najsnažnija A-Klasa, prije nego što je A 210 EVOLUTION sa 103 kW (140 KS) i AMG elementima preuzeo vrh ponude u seriji modela 2002. godine.
Najjači model postizao je najveću brzinu od 203 km/h, ubrzavajući od 0 do 100 km/h za 8,2 sekunde. Električna verzija A-klase s natrij-nikal kloridnim baterijama smještenim u sendvič podu nije nikad zaživjela za serijsku proizvodnju. Godine 2001., je došao red na opsežno ažuriranje modela. Inženjeri i dizajneri prilagođavaju 980 komponenti i opremaju A-Klasu, između ostalog, četvrtom generacijom ESP-a.
Također, dobija i snažnije hidraulične kočnice te za 17 cm dulju verziju. Od 1997. do 2001. prodano je 550.000 jedinica prve generacije. Serija modela 168 prešla je milijunsku granicu 2003. godine. Ukupno je do dolaska druge generacije (W169 iz 2004.) proizvedeno 1.159.321 vozilo.
Piše: Mato Pavličević
